POVIJEST ŽUPE

IZ POVIJESTI CRKVE I SAMOSTANA

 

Franjevci su u Požegi započeli svoju pastoralnu i druge djelatnosti u drugoj polovici 13. stoljeća. Od tada sa sigurnošću možemo tvrditi da postoji samostan (1285. g.) i crkva sv. Demetrija. Kasnije će samostan i crkva dobiti novog titulara – Duha Svetoga. Djelatnost franjevaca u Požegi ograničili su Osmanlije osvajanjem Požege 1573. g. Pod njihovom vlašću franjevci djeluju u smanjenom opsegu u maloj drvenoj kapeli oko koje su živjeli katolički vjernici. Danas se taj uži dio grada zove Vučjak.

 

 

 

 

Fra Luka Ibrišimović organizira narod za borbu protiv Turaka u kojoj ih uspješno izgone iz Požege 1688. g. Narod ga je zbog njegovih zasluga prozvao junačkim imenom – fra Luka Ibrišimović – Sokol. Brdo na kome su bili samostanski vinogradi i gdje je fra Luka s Požežanima kovao planove za borbu protiv Turaka dandanas zove se Sokolovac. Isto tako u gradu su jednoj obližnjoj ulici nadjenuli ime po njoj, a to je Sokolova ulica.

Današnja crkva Svetog Duha s romantičko-gotičkim svetištem i samostan obnovljeni su tijekom 18. stoljeća, kada se znatnije proširio rad franjevaca u ovom kraju. Do 16. prosinca 1753. franjevačka crkva je bila župna crkva grada Požege, a nakon toga im je oduzeto upravljanje požeškom župom. U samostanu je tada povremeno djelovalo i do trideset redovnika. Poznato je da je u samostanu od 1712. do 1783. g. djelovao i provincijski studij filozofije koji je pohađalo od pet do sedam studenata.

Car Josip II. 1789. g. ukida samostan, a franjevci se iz Požege sele u samostan u Velikoj. Iz Velike su se u Požegu vratili 1797. te nastavili svoje djelovanje sve do danas. Uz ostale aktivnosti, bili su učitelji u osnovnim školama, a vodili su i gimnaziju u Požegi od 1830. do 1864. godine.

 

 

 

 

Tijekom povijesti samostan i crkva Duha Svetoga više su puta oštećeni u požaru. Posebno je bilo teško stradanje 29. travnja 1842. godine kada je dobrim dijelom izgorio samostan i crkva te dio bogate samostanske knjižnice. Brzo potom su samostan i crkva obnovljeni. Kako se s obnovom žurilo, radovi nisu bili solidno obavljeni pa je ubrzo bila potrebna temeljita obnova. Obnova se učinila 1891. godine kada je slikar Marko Antonini izradio freske na južnom i sjevernom zidu crkvene lađe.

Crkva i samostan obnavljaju se i kroz dvadeseto stoljeće u više navrata. Nove orgulje izrađene su 1916. godine. rukama požeškog majstora Vaclava Holuba. Nakon toga dvije se posljednje temeljite obnove crkve događaju se 1965. i 1997. godine.

Nakon spomenute 1753. godine franjevci više ne djeluju kao župno pastoralno svećenstvo. Njihova je aktivnost najviše izražena na području ispovijedanja. Mirne duše se može reći da je franjevačka crkva u Požegi postala ispovjedaonica cijele Požeške doline kako je ostalo do dana današnjih.

 

 

 

 

KRONOLOŠKI PREGLED

1285. Kralj Ladislav IV. gradi crkvu

1532. dolaze Turci – ne diraju samostan

1544. Turci oštećuju samostan

1573. crkvu pretvaraju u džamiju – franjevci se nastanjuju u Vučjaku

1688. fra Luka Ibrišimovi oslobađa Požegu od Turaka, a franjevci se vraćaju

1708 – 1724. franjevci grade novu crkvu i samostan

1711 – 1783. radi franjevačka filozofija koju dokida car Josip II.

1753. do te godine ovo je bila župna crkva grada Požege

1789. car Josip II. dokida požeški samostan – franjevci sele u Veliku

1823-1869. franjevci su učitelji u osnovnoj školi

1830-1864. franjevci vode požešku gimnaziju

1842. požar teško oštetio crkvu i samostan

1891. crkva i samostan temeljito obnovljeni – Marko Antonini izradio freske

1916. Požežanin Vaclav Holub gradi nove – današnje orgulje

1965. crkva u cijelosti obnovljena – postavljen novi oltar

1969. oltar prilagođen novim liturgijskim propisima

1975. obnovljena u cijelosti stara crkvena vrata

1990. uređeno svetište i postavljen novi – sadašnji oltar, a u crkvi postavljene nove klupe

1997. temeljito obnovljena unutrašnjost crkve – postavljene nove instalacije, podno grijanje, nova žbuka na zidovima i okrečeni zidovi

1998. postavljen novi mramorni pod u crkvi

2000. obnovljena fasada crkve